Luana Poleis - psiholog

Tišina. Ponovno vlada tišina. Ona bučna, glasna i jaka. Tišina. Ona koja pogađa - bez da oslobađa. Tišina. Zar nisi već naučila? Bila sm naučena, podučena, potupljena. Tišina probija mi uši. Oči. Usta i zube. Ulazi tiho na prstima, nečujno polako. Ubija iznutra. Pitam se. Tišina. Zašto me toliko brineš? Ćime me to rastužuješ? Ne razumijem tvoj glas. Ne razumijem tvoj jezik. Ponovno smo stranci, Tišina i ja. Sjedim i dozvoljavam. Dozvoljavam (toj) tišini da vlada - mojim mislima, mojim brigama. Iz nekih čudnih (?) razloga, ne opirem se. Tišina zauzima prostor. Prostor je vrijeme. Uzmi, Odnesi i donesi. Učini što želiš. Budi to jesi. Samo šuti, šuti, šuti... Stišaj tu buku i žamor koji stvaraš. molim te, prekini (šutjeti). paintig by: Thomas Saliot, Oil, 2013, "Sush (sold)"

Leprša. Bezobzira na suprotni vjetar, na ubrnebesne novosti, lepšra i dalje. Ovo srce koje se varamo izliječiti pilulama, provjeriti analizama. Leprša. Sa čudnovatom snagom: nadilazi strujni udar, očajne masaže do zadnjeg daha. Leprša, jer je duh, izvan svakog od nas, tako odlučio. Skeptici govore da je naša majka, rađajući nas, dala početni znak prvom otkucaju, milijonu drugih. Naša majka i gotovo. Ja, a kao ja – mnogi drugi, iako sakriveni i sramežljivi, ponavaljam i podržavam da je to bio neki vanjski duh. Nazovite ga Bogom,ili izmislite ime koje govori o moći, ali i o beskonačnoj nježnosti. Znači to srce kuca,leprša. I nema dana u našim životima, u kojoj bi on, logično, trebao stati: iscrpljen, razočaran. Kad bi se moglo, na nekom imaginarnom kompjutoru, označiti otkucaje magičnog mišića, prebrzo bi se brojali svijetli otkucaji. Oni plača bi popunili cijeli ekran. Iako, u onim trenutcima, kisikom bogatih otkucaja sreće, srce podnosi: odmara jednu noć, a već drugi dan poč...