Luana Poleis - psiholog

Naizgled, ja sam običan stilski frižider. Zauzimam bitno mjesto u kući i ponosno i dostojno odrađujem svoj posao. Ako čitate moju životnu priču, onda vjerujete, kao i ja, da nisam samo običan frižider već da sam jedinstven samim time što sam ovdje. Kao svaka priča i moja počinje od početka. Kako sam dospio ovdje gdje sam sada? Dečko i cura su bili procjeniti me - višeputa. Znate već poznatu priču – otvori –zatvori- otvori – zatvori. Provire u svaki moj kutak bez „ma“, „možda“ ili nekog srama. Ona se ipak zaljubila u moj jedinstveni izgled i, kako to već biva, on je zbog ljubavi popustio i stigao sam na današnju adresu. Oko mene se svašta promjenilo, ali uvijek mi je ostao izbor. Mogu odabrati gdje gledati, što slušati, što osjetiti ili jednostavno razmišljati, maštati, željeti. Prošle su već godine i pred sobom sam vidio proći mnogo trenutaka – što lijepih, što manje lijepih. Primjerice, sa moje desne strane vidim kako i što se kuha. Različiti mirisi i zvukovi oko šted...

Okupana suncem i njegovim zrakama, mala Melita sjedila je na svom omiljenom mjestu. Pod stablom gdje je odrasla, igrajući se, sada je provodila svoje dnevne trenutke osame. Činilo joj se da tamo leže najbolje ideje i najdragocijenije spoznaje. Događalo se da osjeća nemir, ponekad oko srca, ponekad u glavi, ponekad u nogama... ali tu, ispod stabla svog djetinjstva sav se nemir pretvarao u mir. Mir koji se ritmom vlastitog srca širio njezinim tijelom. Čula je ptičice oko sebe,uživala u njihovom pjevu. U prirodi sve ima svoj red. Onog dana kada se na njezino rame spustila ptičica, rekla je da se zove Slavica, mnogo se toga promjenilo. Slavica je glasila za važnu pticu, odatle joj i ime. Voljela je biti Slavna – glavna zvijezda u svom životu, slavna u svemu što radi jer se tako osjeća, a ne jer to vide drugi. Bila je samozatajna, zbog toga je bilo lijepo, lako i zanimljivo promatrati druge oko sebe. Slavica je tako motrila malu Melitu, koja više nije bila tako mala, ka...