Preskoči na glavni sadržaj

Priča...o "jednom" frižideru







Naizgled, ja sam običan stilski frižider. Zauzimam bitno mjesto u kući i ponosno i dostojno odrađujem svoj posao. Ako čitate moju životnu priču, onda vjerujete, kao i ja, da nisam samo običan frižider već da sam jedinstven samim time što sam ovdje.
Kao svaka priča i moja počinje od početka. Kako sam dospio ovdje gdje sam sada? Dečko i cura su bili procjeniti me - višeputa. Znate već poznatu priču – otvori –zatvori- otvori – zatvori. Provire u svaki moj kutak bez „ma“, „možda“ ili nekog srama.
Ona se ipak zaljubila u moj jedinstveni izgled i, kako to već biva, on je zbog ljubavi popustio i stigao sam na današnju adresu. Oko mene se svašta promjenilo, ali uvijek mi je ostao izbor. Mogu odabrati gdje gledati, što slušati, što osjetiti ili jednostavno razmišljati, maštati, željeti.
Prošle su već godine i pred sobom sam vidio proći mnogo trenutaka – što lijepih, što manje lijepih.
Primjerice, sa moje desne strane vidim kako i što se kuha. Različiti mirisi i zvukovi oko štednjaka prislanjali su se na moj bok. Zagorjelo i bezukusno sam potisnuo, jer želim zadržati samo lijepe uspomene.
Izgubio sam brojku, a odavno sam prestao brojati poteze, „otvori – zatvori“. Ono što sam vidio ispred sebe nije bilo uvijek ugodno. Kad je ona otišla, dogodile su se neke promjene i mislio sam da niti njega neću više vidjeti. Iako me nije nikad u potpunosti i iskreno zavolio osjećao sam da mi nedostaje njegova prisutnost. Uvijek se s poštovanjem odnosio prema meni – pazio, mazio odnosno čistio, uređivao, punio, praznio, koristio... kad je dopustio stranim ljudima, kojih nije bilo malo (priznajem, i to sam prestao brojiti), da se šetaju u svakakvim stanjima, pozama i govore na neki drukčiji i čudan način, osjećao sam se iskorišteno, napušteno i samo. Znao sa da je to trenutak koji će proći i  ništa, što je tako neugodno, ne traje vječno. Mogu priznati, sada, da se u tim trenutcima povlačim u sebe. Okrenem se zidu, koji svojom bojom širi osjećaj ljubavi i topline, pokrijem oči i opuštam se.
Puštam da lijepe uspomene dolaze u moje misli. Tada se ponovno osjećam dobro, voljeno i prihvaćeno.

Moj život, tko god što mislio, nije lak. Svi me diraju, a sa rijetko kim sam blizak. On često govori da stvari (ili osobe?) moraju biti opušteni. Opušteno. Posebna i magična riječ koja opisuje stanje koje je teško dostići. Je li to osjećaj? Možda. Ono što sam u svo ovo vrijeme naučio jest da je opuštenost moguće dostići, uhvatiti, zadržati i u njoj uživati – ako postoji povjerenje, između onog koji opušta i onog koji se želi opustiti. Uloge se mijenjaju, povjerenje se gradi, a mjeri se dozama opuštenosti...disanja, življenja i ljubljenja. Potrebno je samo dati si prilku – opustiti se.

@copyright: psiholog-Luana-Poleis
Oznake:

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

KADA BIRAŠ, ZA SEBE BIRAJ SAMO NAJBOLJE.

➡️ Koja je razlika između psihologa i drugih 'pomagačkih struka' kao motivacijski govornici, counsellor, lifecoach-eri?  Prije svega u studiju, učenju, specijalizaciji i iskustvu.   ➡️ Kad radiš kao psiholog znači da je iza tebe barem 5 godina fakulteta, dvije diplome, barem godinu dana iskustva na terenu kako bi dobio osnovnu dopusnicu, a zatim si pratio različita usavršavanja, tečajeve, edukacije, supervizije, završio si, pohađaš ili razmišljaš o školi psihoterapije, kako bi bi o i znao najbolje kako možeš osobu, koja ti se obrati za pomoć, pratiti na putu ka rješenju problema, prema miru, sreći, odnosno ishodu i kako se te promjene mogu odraziti na kvalitetu života. ↘️ Svaka osoba ostavlja trag na psihologu i na neki ga način mijenja i nadopunjuje. Psiholog je stručnjak koji ti postavlja PITANJA, koji te čini da razmišljaš i promišljaš te redizajniraš svoju perspektivu i iskoristiš svoje resurse. Psiholog ne nudi gotova rješenja, ne koristi slatke aforizme kako bi ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Budi Leptir i prošaraj svoja krila

Leprša. Bezobzira na suprotni vjetar, na ubrnebesne novosti, lepšra i dalje. Ovo srce koje se varamo izliječiti pilulama, provjeriti analizama. Leprša. Sa čudnovatom snagom: nadilazi strujni udar, očajne masaže do zadnjeg daha. Leprša, jer je duh, izvan svakog od nas, tako odlučio. Skeptici govore da je naša majka, rađajući nas, dala početni znak prvom otkucaju, milijonu drugih. Naša majka i gotovo. Ja, a kao ja – mnogi drugi, iako sakriveni i sramežljivi, ponavaljam i podržavam da je to bio neki vanjski duh. Nazovite ga Bogom,ili izmislite ime koje govori o moći, ali i o beskonačnoj nježnosti. Znači to srce kuca,leprša. I nema dana u našim životima, u kojoj bi on, logično, trebao stati: iscrpljen, razočaran. Kad bi se moglo, na nekom imaginarnom kompjutoru, označiti otkucaje magičnog mišića, prebrzo bi se brojali svijetli otkucaji. Oni plača bi popunili cijeli ekran. Iako, u onim trenutcima, kisikom bogatih otkucaja sreće, srce podnosi: odmara jednu noć, a već drugi dan poč...
Objavi komentar
Pročitajte više

Mobing - > Pričajmo o - VBlog

U današnje vrijeme mobing ,  odnosno uznemiravanje ili šikaniranje na poslu , odnosi se na mnogobrojna ponašanja koje je opisao, između ostalih i psiholog Harald Ege početkom devedestih godina prošlog stoljeća. Ege smatra mobingom ponašanje nadređenih i kolega, ovisno dali se radi o vertikalnom ili horizontalnom mobingu, svaki psihički i psihološki teror koji se ponavlja kroz vrijeme, a ima kao cilj poniziti žrtvu i izolirati je od ostatka poslovnog okruženja. Posljedice takvog ponašanja mogu ostaviti duboki trag na žrtvi , od traume na radnom mjestu do pojave anksioznosti i napdaja panike. U najgorim slučajevima kada okružnje u kojem žrtva živi ili institucije koje problematikom bave nakon prijave, ne pomognu žrtvi, moguće je da se razvije samozlijeđivanje ili samoubojstvo. Mobing je ozbiljan problem i mnogi od nas su tome bili ili jesu još uvijek izloženi . Klikom na link pogledajte video o temi mobing u sklopu projekta "Pričajmo o". Projekt je razvija u surad...
Objavi komentar
Pročitajte više