Ponukana različitim razgovorima, nekako mi se kroz današnji dan nameće riječ sloboda. Paradoksalno da se sloboda nameće, zar ne? Sloboda je obično izbor. Svi mislimo da smo na neki način slobodni, ali ta nas sloboda, kako nas uči i Erich Fromm, njemački psihoanalitičar i socijolog, može koštati odgovornosti.
Što je onda zapravo sloboda?
Danas sam zapisala: Dopustiti si biti ono što jesi. Dopusti si biti slobodan.
Pitam se, nije li sloboda stanje u kojem ne sudimo? Ni sebi ni ljudima koji nas okružuju? U životnim situacijama pronađemo se u gabuli, nije jednostavno iz nje izaći. Pitaju me: Kako da budem slobodan kada to znači povrijediti drugu osobu do koje mi je stalo?
Sloboda je odgovornost, zato je mnogi izbjegavaju? Sloboda je odgovornost jer kada konačno smo slobodni da budemo ono što jesmo, a istovremeno u potpunosti preuzimamo odgovornost za svoje postupke, ali postajemo slobodni od tuđih mišljenja i presuda. Sloboda je način da ne upiremo prstom u druge, jer je tada već barem tri prsta uprto u nas.
Sloboda možda ni ne postoji, nego je to samo koncept u našim glavama i umovima koji je nastao kada smo shvatili da pod mnogostrukim pritiscima i prilagođavanjima imamo potpuno pravo biti svoji, za neke pogrešni, za neke ispravni, ali biti MI i stime DOBRO ŽIVJETI je najveće bogatvstvo i - sloboda.
Primjedbe
Objavi komentar