Leprša. Bezobzira na suprotni vjetar, na ubrnebesne novosti, lepšra i dalje. Ovo srce koje se varamo izliječiti pilulama, provjeriti analizama. Leprša. Sa čudnovatom snagom: nadilazi strujni udar, očajne masaže do zadnjeg daha. Leprša, jer je duh, izvan svakog od nas, tako odlučio. Skeptici govore da je naša majka, rađajući nas, dala početni znak prvom otkucaju, milijonu drugih. Naša majka i gotovo. Ja, a kao ja – mnogi drugi, iako sakriveni i sramežljivi, ponavaljam i podržavam da je to bio neki vanjski duh. Nazovite ga Bogom,ili izmislite ime koje govori o moći, ali i o beskonačnoj nježnosti. Znači to srce kuca,leprša. I nema dana u našim životima, u kojoj bi on, logično, trebao stati: iscrpljen, razočaran. Kad bi se moglo, na nekom imaginarnom kompjutoru, označiti otkucaje magičnog mišića, prebrzo bi se brojali svijetli otkucaji. Oni plača bi popunili cijeli ekran. Iako, u onim trenutcima, kisikom bogatih otkucaja sreće, srce podnosi: odmara jednu noć, a već drugi dan poč...
Kroz život koračamo najčešće misleći o tome da preživimo dan za danom, mislimo da će nam se stvari u životu posložiti same ili da ćemo uz pozitivne misli dočekati da će sve biti kako treba, treba "samo" misliti pozivitno i čekati. Ako još nije dobro - znači da nije kraj. U međuvremennu, vrijeme prolazi uz nas, a mi smo kao na kolodvoru - čekamo trenutak da se ukrcamo na pravi vlak za nas, dok vlakovi jedan za drugim prolaze, a mi stojimo. Baš kao u pjesmi. Promišljanje o kraju, o smrti, o odlascima, uvijek ostavlja gorki okus u ustima. Nije li dobra motivacija o pomišljanju zapravo o našem životu? U pitanje dovodimo sve, kvalitetu, osjećaje, zadovoljstvo. Koji su dugoročni ciljevi koje bi voljeli dostići do kraja svoje životne priče? Koji su koraci ili koji je prvi, najmanji, korak koji moramo napraviti danas da i došli do cilja?
Primjedbe
Objavi komentar